Klubovi i raveovi čine teritorij za ad-hoc zajednice fluidnih granica koje se po potrebi mogu stvoriti i razvrgnuti. Unutar ovog mikrosustava različitosti se eliminiraju kroz zajedničke rituale stabilizirajući kolektiv pozicioniran van poznatog svijeta. Ples u kontekstu clubbinga služi kao osnovno izražajno sredstvo pomoću kojeg sudionici održavaju moć nad vlastitim tijelom, idejama i umom. Scenografija kluba i pulsirajuća glazba pojedince postepeno odvodi u drugo stanje svijesti nudeći kolektivno transcendentalno iskustvo. Individualni ciljevi odjednom postaju jednaki tuđima. Umjetni osjećaj konsenzusa stvara prividni potencijal za mijenjanje budućnosti. U vremenu krize može li ovo iskustvo poslužiti za otpor?Univerzalni ethos jedinstva i solidarnosti stvorio je globalni fenomen rave kulture u devedestima. Privremeno vezivanje za prostore i vrijeme te prihvaćanje relativno akontekstualnih oblika ekspresije i iskustva rezultirali su oslobođenjem pojedinca od vlastitog ali i tuđeg pogleda, potiskujući svijest o identitetu u drugi plan. Ova razina oslobođenja učinila je sudionike pokreta sukreatorima identiteta mase svjesne svoje moći. Institucionalizacija i komercijalizacija rave kulture i njezina selidba u legalne klupske prostore dovela je do eliminacije izvornih segmenata kulture, ali je istovremeno stvorila nove oblike kohezije.
( iz predgovora izložbe, Lovro Japundžić)
“Rave voyeur” brings together artists whose work explores the specific characteristics of rave/clubbing culture through the prism of the individual and the collective. Clubs and raves serve as platforms for ad-hoc communities of fluid boundaries that can form and break apart according to need. Dance in the clubbing context is the basic means of expression through which the participants maintain control over their own body, ideas and mind. Club scene and pulsating music gradually lead individuals to an altered state of consciousness, providing a collective transcendental experience. Individual goals suddenly become the same as other people’s. The artificial sense of consensus creates an apparent potential for changing the future. Can this experience serve as an act of resistance in the time of crisis?
( foreword by Lovro Japundžić)
lina kovacevic 