Ulazak kroz mrakom ovijen tunel u zrak koji bruji od vibracije, tutnjeva nogu, dima
i svjetala, s poluvidljivim tijelima koja se viju u prepletima i zanosu, oslikava
arhetipsku sliku svojstvenu ljudskom rodu od začetnih tisućljeća civilizacije.
Dijeljena ekstaza u ulozi kanala za postizanje duhovnog iskustva odlikuje socijalne
strukture u religijama i kulturama širom svijeta, od prvotnih prostora spiljske
umjetnosti kao mjesta inicijacije, preko grčkih misterija i bakanalija te sufijskih
derviša sve do suvremenih struktura manifestiranih u kulturi rave partyja. Od
sredine dvadesetog stoljeća najmračniji nabori među blokovima urbanih tkiva bili
su odredišta hodočasnika u potrazi za noćnim zanosom. Iako se krajolik ravea
razvijao od pojave klupske kulture usred socijalne i seksualne revolucije šezdesetih njegov je etos ostao baziran u njegovanju okruženja za intenzivna iskustva u
spontanom osjećaju zajednice, uparenim s elektroničkom glazbom kao
inicijatorom transa. Takvi su događaji zapravo ilustracija trenutka privremenog
postojanja „izvan vremena“, u kojem se pojedinci okupljaju kako bi doživjeli slobodu
od socijalnih struktura.
Višekanalna instalacija Ritual Shave in a Club Tent Line Kovačević dokumentira
fenomenološko iskustvo kluba kao mjesta ritualnog iskustva u kojem sudionici
gube pojedinačni identitet, te postaju dijelom kolektiva unutar privremenog
ekvivalenta duhovnom iskustvu. Instalacija sastavljena od dokumentarnih snimki
zabilježenih mobitelom, bilježi ad-hoc kućnu zabavu s improviziranim rekvizitima i
rasvjetnim tijelima koja na momente otkriva da je mjesto događaja kupaonica
nedefiniranog stambenog prostora. Bitan dio instalacije je i glazbena podloga koja
podsjeća na iskustvo slično klupskome te stvara most između dijeljenog, intimnog
iskustva likova na snimci i posjetitelja u prostoru galerije te sačinjava ključni
trenutak materijalizacije u ova dva prostora: galerija postaje klub na isti način na
koji klub nastaje na neznanoj adresi, čime autorica naglašava potencijal prostora da
pomakom paradigme postane neobičan i neočekivan.
Preuzimanje i transformacija fizičkih mjesta izjedenih vremenom, tunela,
industrijskih kompleksa, napuštenih skladišta, crkvenih podruma u jezgri je
suvremene ritualnosti kojom rave kultura stvara društvenu sanktifikaciju takvih
mjesta, izražavajući težnju za empatičnijim i povezanijim zajednicama. Lina u svojoj
instalaciji na sličan način pokazuje jednu takvu preuzetu lokaciju, istovremeno
preuzimajući prostor galerije njegovom pretvorbom u prostor suvremenog hrama,
koji, kao i većina mjesta duhovnih praksi, ocrtava svojevrsni krajolik duše, maternicu
duhovnog života određene zajednice. Na taj način mjestom suvremenog štovanjamože biti i kupaonica na dnu hodnika ili zahod u zamračenom klubu, gdje se s
pločica zida odbijaju prigušeni zvučni valovi nekih dalekih ritmova.
( Marija Kamber, iz predgovora istoimene izložbe )
Entering through a dark tunnel into the air buzzing with vibration, rumbling feet, smoke and lights, with semi-visible bodies that twist in intertwining and rapture, it’s an archetypal image characteristic of the human race since the beginning of the millennia of civilization. Shared ecstasy in the role of a channel for achieving spiritual experience is characterized by social structures in religions and cultures around the world, from the original spaces of the cave art as a place of initiation, through Greek mysteries and bacchanalia and Sufi ones dervishes all the way to contemporary structures manifested in rave party culture. Although the landscape raves developed since the emergence of club culture in the midst of the social and sexual revolution of the sixties its ethos remained grounded in nurturing an environment for intense experiences in to the spontaneous sense of community, paired with electronic music. Such events are actually an illustration of a temporary moment of existence “outside of time”, in which individuals come together to experience freedom from social structures. Multichannel installation Ritual Shave in a Club Tent documents the phenomenological experience of the club as a place of ritual experience in which participants become part of the collective within the temporary equivalent to a spiritual experience. An installation composed of documentary footage recorded by mobile phone, records ad-hoc home rave with improvised props and lighting fixtures that at times reveal that the scene is a bathroom of an undefined residential space. An essential part of the installation is the background music creates a bridge between shared and intimate experiences of the characters in the video and the visitors in the gallery. The gallery becomes a club in the same way as in which the author emphasizes the potential of the space to become unusual and unexpected. Taking over and transforming physical places eaten away by time, tunnels, industrial complexes, abandoned warehouses, church basements is in the core contemporary ritualism with which rave culture creates the social sanctification of such places, expressing the desire for more empathetic and connected communities. Taking over the space of the gallery by transforming it into the space of a contemporary temple, which, like most places of spiritual practices, outlines a kind of landscape of the soul.
( The foreword from the exhibition catalogue by Marija Kamber )
lina kovacevic 